Nećemo zidove jesti

Kad se Ifeta Mejremić vratila u Konjević Polje, zajedno sa sestrom Safetom, naišle su na porušene kuće, prazne ulice i tišinu. Ništa više nije bilo kao prije – ni prostor, ni ljudi. Povratak žena u mjesta poput Konjević Polja nakon 1995. bio je višestruko složen proces. Pored fizičke obnove domova, žene su bile suočene s ekonomskom nesigurnošću, političkom nestabilnošću i dubokim društvenim nepoverenjem. Ipak, mnoge su, poput Ifete, odlučile da se ne vrate u prošlost, već da se okrenu budućnosti – kroz rad, solidarnost i inovativne oblike organizovanja. One nisu čekale da se život vrati – počele su ga same graditi: “Nikad više nismo radile, i nikad se više nismo smijale.” – kaže Ifeta.

Sestre su obnovile kuću, a zatim sebi postavile pitanje: šta sad – nećemo zidove jesti? Bez sigurnog izvora prihoda, odlučile su da krenu hrabro. ”Kad smo se vratile, nije bilo jednostavno. Kuća pored puta, mi žene, same.”- kaže Ifeta. Tako je 2003. godine, zajedno sa drugim ženama, osnovala Udruženje ” Jadar”, po istoimenoj rijeci, koje je postalo centar ekonomskog i edukativnog osnaživanja žena povratnica. Kroz udruženje, žene su učile kako da započnu vlastitu proizvodnju – i kako da svoje proizvode plasiraju na tržište. Prvi projekat udruženja bio je plastenička proizvodnja. Na edukacijama su prvi put čule šta sve može rasti u plastenicima – i smijale su se, ne vjerujući šta su sve naučile i čule.

Ifeta je među prvima u Konjević Polju pokrenula uzgoj pilića. “Uzele smo kredit. Žena ženi je bila žirant. Žene nisu smjele – ali ja sam se odvažila. Meni je rad bio psiho-socijalna terapija. Uvijek sam tražila način da sebi osiguram hljeb.” – kaže Ifeta. Osim ekonomskog osnaživanja žena, Udruženje “Jadar” je s vremenom postalo ključna tačka društvene obnove u Konjević Polju. Svoj rad proširile su i na djecu povratnika, kroz brojne edukativne programe, radionice i podršku u učenju.