“U to vrijeme, bio je to vrlo opasan posao”

Smještena uz granicu sa Srbijom i u neposrednoj blizini koridora međunarodnog puta, Bijeljina je u drugoj polovini 1990-ih godina ušla u mrežu tranzitnih pravaca trgovine ženama i djevojčicama iz Istočne Evrope. U širem poslijeratnom kontekstu, neadekvatni i fragmentirani zakonski okviri dodatno su otežavali sistemsku zaštitu žena. Nadležnosti su se nerijetko prebacivale s jednog nivoa vlasti na drugi, pri čemu je izostajala koordinacija i jasno definisana odgovornost unutar složenog državnog uređenja Bosne i Hercegovine. U takvom kontekstu, Fondacija „Lara” iz Bijeljine, osnovana 1998. godine, predstavlja jednu od prvih ženskih organizacija koja je sistemski djelovala na mapiranju i suzbijanju rodno zasnovanog nasilja, prvenstveno trgovine ženama i seksualne eksploatacije.

Godine 2000, „Lara” uspostavlja prvo registrovano sklonište za žrtve trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini. Tokom deset godina rada, u tom skloništu je zbrinuto oko 200 žena i djevojčica, većinom iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza – Moldavije, Rumunije, Ukrajine – koje su u BiH dovođene posredstvom organizovanih mreža eksploatacije. Sklonište je pružalo smještaj, psihosocijalnu i pravnu pomoć. Radmila Žigić, predsjednica Fondacije Lara, kaže: “Nismo ništa znale o skloništima, sigurnim kućama, radu sa traumatizovanim osobama. Učile smo u hodu i nošene istinskom željom da ih zaštitimo, da pokažemo da ljudskost nije nestala, nekako smo uspijevale da se snađemo… U to vrijeme, bio je to vrlo opasan posao. Sve smo činile da to što radimo bude javno, da bi se zaštitile. U to vrijeme bile smo gotovo svjetska vijest, dolazile su nam tv ekipe CNN, BBS i druge. Zbog tekstova jedne novinarke iz Njemačke, dobile smo prvu donaciju da otvorimo pravu sigurnu kuću…”

Osim pružanja direktne pomoći, „Lara” je učestvovala u javno prepoznatljivim kampanjama protiv seksualne eksploatacije. Kroz organizaciju protestnih skupova i medijskih istupa, pokrenute su inicijative koje su rezultirale zatvaranjem više ugostiteljskih objekata u Bijeljini i okolnim opštinama, za koje je dokumentovano da su služili kao paravani za seksualno ropstvo. Od 2004. godine, fondacija uspostavlja i SOS liniju za žene žrtve porodičnog nasilja, čime se fokus organizacije širi s transnacionalne trgovine na nasilje u lokalnim zajednicama. Do danas je putem pravnog savjetovanja i podrške pomoći pružena za preko 5.000 žena. Paralelno s aktivnostima direktne zaštite žrtava, Fondacija “Lara” je djelovala i na zagovaranju zakonodavnih reformi u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama.