Prvi put na izbore

Iako je pravo glasa za žene u Jugoslaviji normativno priznato još 1941. godine, žene su ga prvi put ostvarile 11. novembra 1945. – na izborima za Ustavotvornu skupštinu. Bio je to prvi izborni proces u kojem su i žene i muškarci stariji od 18 godina mogli ravnopravno glasati: općim, jednakim, tajnim i neposrednim glasanjem. Plakati sa pozivima na izbore Nakon što je 11. augusta 1945. godine službeno potvrđeno pravo glasa za žene i druge do tada isključene društvene grupe, širom Jugoslavije počela je intenzivna mobilizacija birača. Plakati AFŽ pozivali su: „Žene, glasajmo za sretnu budućnost naše djece“, naglašavajući važnost političkog učešća žena u izgradnji nove države.

Na tim izborima glasalo je više od 8,3 miliona birača. Među njima bila je i Halima, tada sedamdesetogodišnjakinja, koja je prvi put u životu izašla na izbore. Taj trenutak, zapisala je Radmila Begović u članku iz 1945. godine, Halima je doživjela kao „vrhunac slobode i ravnopravnosti“. Za nju – kao i za mnoge žene tog vremena – to nije bio samo čin glasanja, nego dokaz da su postale vlasnice vlastite sudbine. Nakon 1945. godine žene su pravo glasa počele aktivno koristiti – ne samo kao glasačice, već i kao kandidatkinje.

“U svojih sedamdeset godina, Halima je navikla navikom vješte stare domaćice da sve što uradi, uradi kako treba, da oko sebe vidi red, sve na svom mjestu, sve pažljivo poredano, dobro razmotreno, sa sigurnošću uzeto u ruke. I sad kada je trebalo pristupiti izborima za narodne odbore nije mogla da se pomiri s tim da bi i ona mogla zbuniti neznanjem, pa da i ona ne uradi kako treba. To jutro izašla je iz kuće uzdignute glave, svečana, ozbiljna lica osjećajući se prvi put u životu gospodarem. Koračala je prema biralištu sa dosad nepoznatom sigurnošću, sa osjećajem da je i ovdje na ulici u svojoj kući. Osjećala je danas da se granica njenog doma produžila, proširila sve gore do iza posljednje, male kućice na ivici grada…”