Nova žena

Rad AFŽ-a se bilježio kroz stranice časopisa „Nova žena”. Ovo službeno glasilo nije bilo samo sredstvo informisanja i političkog obrazovanja, već i prostor u kojem su žene mogle dijeliti svoja iskustva, ideje i uspjehe. Prvi broj časopisa objavljen je februaru 1945. godine, u Sanskom Mostu, a štampan je u Jajcu.

Pod uredničkom inicijativom Razije Handžić, Jele Bitančić i Dušanke Kovačević, časopis je izlazio mjesečno.„Nova žena“ je donosila priče iz rata, sa radnih akcija, iz učionica, fabrika i domova.  Na njenim stranicama bilježeni su napori da se žene uključe u odbore, rastereti kućni rad, osnaže samohrane majke i pruži podrška ugroženima. Prikazivane su radnice, seljanke, sindikalne aktivistkinje – ali i svakodnevne brige i borbe koje su oblikovale živote žena u Bosni i Hercegovini tog vremena. Časopis prati promjene u organizaciji AFŽ-a. Nerijetko, časopis su žene listale i čitale zajedno – a neke od njih su uz “Novu ženu” vježbale čitanje. O važnosti časopisa svjedoči i pismo Ljerke Sladović iz Zavidovića koje je 1946. godine pristiglo u redakciju:

“U našem mjestu, prvi put su se sastajale žene na čitalačku grupu. Čitale smo članak iz lista Nova žena o zbrinjavanju ratne siročadi. Tople riječi pisanog članka ganule su majke i učinile više nego mnogi govornik za propagandu zbrinjavanja ratne siročadi.”

Nakon što je 1953. godine AFŽ ukinut, „Nova žena“ prestaje sa radom, ali se vraća već 1955. godine, pod okriljem Saveza ženskih društava BiH, zadržavajući svoj prepoznatljiv identitet. Prateći nove smjernice ženskih organizacija, časopis se okreće temama iz svakodnevnog života – sve je više članaka o uređenju doma, njezi, odgoju i modi. Iako se gubi ranija politička oštrina, ostaje prisutna ambicija da se ženski identitet i dalje promišlja – sada kroz prizmu “savremene domaćice” i kulturno-političke građanke socijalističkog društva. Iako je 1970. godine „Nova žena“ odlikovana Ordenom zasluga za narod, časopis je ugašen već 1972. godine, službeno zbog kadrovskih i finansijskih razloga.