Mjesto za sebe
film Julie Biro
„Žene nikad nemaju ni pola sata koje mogu nazvati svojim. Kad obavljaju neki posao, to je u zajedničkoj prostoriji. I uvijek ih u tome neko prekine. Po mom mišljenju, žena bi trebala imati prostoriju za sebe, zatvorenih vrata, gdej ništa ne prekida njen tok misli…”
— Virginia Woolf, Vlastita soba
Polazeći od ideje “vlastite sobe” Virginije Woolf kao prostora u kojem žena može imati vrijeme, slobodu i vlastiti glas, Julie Biro je za platformu Naša žena snimila kratki film A Room of One’s Own. U poslijeratnoj Bosni i Hercegovini taj prostor poprima drugačiji oblik – postaje mjesto susreta, razgovora i podrške ženama koje su ratno iskustvo nosile sa sobom i nakon njegovog završetka.
U filmu Julie Biro ta se ideja premješta u poslijeratno Sarajevo. “Soba” je prostor susreta, povjerenja i podrške – mjesto koje žene stvaraju jedna za drugu nakon iskustva rata. U središtu filma je Edina, Sarajka koja je preživjela rat, a potom postala psihijatrica. Od 2005. godine svake sedmice vodi terapijske grupe za žene u Sarajevu i Visokom, okupljajući žene čija su iskustva rata ostavila duboke i često nevidljive posljedice. Tako je nastao siguran prostor gdje žene biti zajedno, razgovarati, slušati jedna drugu ili jednostavno dijeliti tišinu.
Film je nastao kombinovanjem rijetko sačuvanih fotografija prvih poslijeratnih terapeutskih sesija i sjećanja na ta druženja. Umjesto velike historijske priče o ratu, Julie Biro bira mali prostor i nekoliko ženskih iskustava. Upravo kroz taj intimni pristup film govori o jednom važnom, ali često manje vidljivom aspektu poslijeratnog života: potrebi da žene same stvaraju prostore u kojima mogu govoriti o iskustvima koja su dugo ostajala izvan javnog prostora.
Autorica filma, Julie Biro, francuska je režiserka dokumentarnih filmova koja živi u Parizu. Dugogodišnje interesovanje za Balkan i složenost društvenih i historijskih odnosa u regiji obilježava njen autorski rad. Kroz film otvara pitanja sjećanja, posljedica rata i bavi se iskustvima pojedinaca i zajednica.