Društvene inovatorice

Historija žena u Grudama nakon Drugog svjetskog rata u velikoj mjeri odražava historiju brojnih ruralnih zajednica u Bosni i Hercegovini – prostor u kojem su žene nosile najveći dio odgovornosti za svakodnevni život, ali su rijetko bile prepoznate kao nositeljice društvenih promjena. Iako je socijalistička Jugoslavija nakon 1945. godine formalno promovirala ravnopravnost žena i muškaraca, stvarni položaj žena u zapadnoj Hercegovini određivali su ograničen industrijski razvoj, tradicionalna podjela uloga i dugotrajna ekonomska marginalizacija regije.

Takve okolnosti oblikovale su specifičan društveni model u kojem su žene postale glavni organizatori porodičnog života i svakodnevne ekonomije. Radile su u domaćinstvu i poljoprivredi, odgajale djecu, održavale porodične i susjedske veze i čuvale kontinuitet zajednice. Kada je šezdesetih i sedamdesetih godina veliki broj muškaraca otišao na privremeni rad u zapadnu Evropu, upravo su žene preuzele još veći dio odgovornosti. Dok su muškarci bili odsutni, one su vodile domaćinstva, upravljale porodičnim ekonomijama i donosile svakodnevne odluke koje su omogućavale opstanak porodice. Ipak, taj rad uglavnom nije bio prepoznat kao društveno važan niti je donosio veću političku ili ekonomsku moć. Žene su postale, kako Žana Alpeza, aktivistica, spisateljica i predsjednica Udruge Pravi put, opisuje, „neformalni stub ekonomije i društva”.

Takav razvoj ostavio je dubok trag na identitet lokalne zajednice. Oslanjanje na vlastite resurse, snažna povezanost porodice, nepovjerenje prema institucijama i osjećaj da se problemi prvenstveno rješavaju vlastitim radom postali su karakteristični obrasci života u Grudama. Žene su bile nositeljice tog modela, ali su istovremeno ostajale gotovo nevidljive u javnom prostoru. Historija je bilježila političke događaje i javne ličnosti, dok su žene koje su svakodnevno održavale život zajednice uglavnom ostajale izvan službenih narativa.

Rat devedesetih godina nije prekinuo taj kontinuitet, nego ga je dodatno produbio. Nakon 1995. godine žene su ponovo postale glavni oslonac porodične i društvene obnove. U uslovima nezaposlenosti, slabe institucionalne podrške i opće nesigurnosti preuzimale su ulogu ekonomskih nositeljica porodice, njegovateljica, organizatorica svakodnevnog života i graditeljica novih mreža solidarnosti. Istovremeno su nosile teret ratnih trauma, gubitaka i emocionalne iscrpljenosti, o kojima se rijetko govorilo. Obnova infrastrukture bila je vidljiva, ali je obnova života velikim dijelom počivala na neplaćenom i često neprepoznatom radu žena.

Savremene Grude pokazuju drugačiju sliku nego prije nekoliko decenija. Žene danas imaju veći pristup obrazovanju, vidljivije su u poduzetništvu i civilnom društvu, a digitalizacija i nove mogućnosti zapošljavanja otvorile su prostor za drugačije oblike društvenog angažmana. Ipak, tradicionalni obrasci nisu nestali. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene u političkom odlučivanju, suočavaju se s ekonomskom neravnopravnošću i često nose dvostruki teret profesionalnog i porodičnog života. Zato savremeni razvoj zajednice nije moguće razumjeti bez razumijevanja promjene njihove društvene uloge.

Upravo u tom procesu pojavljuje se nova generacija žena koje iz nevidljivog rada prelaze u javno djelovanje. Među njima je i Žana Alpeza, čiji profesionalni put simbolično odražava promjene kroz koje prolaze i same Grude. Nakon višegodišnjeg rada u međunarodnoj kompaniji, gubitak zaposlenja predstavljao je prekretnicu koja ju je usmjerila prema građanskom aktivizmu, socijalnom poduzetništvu i filantropiji. Sama taj zaokret opisuje kao „paradigmatski primjer transformacije individualne inicijative u kolektivno djelovanje”, naglašavajući da aktivizam nije samo odgovor na društvene probleme nego pokušaj njihovog sistemskog rješavanja.

Nakon što je njena ideja ženskog poduzetništva 2012. godine proglašena najboljom poslovnom idejom, osniva Udrugu Pravi put, koja od 2015. godine razvija projekte širom Bosne i Hercegovine. Organizacija povezuje ono što se rijetko povezuje –  neposrednu humanitarnu pomoć i dugoročne razvojne programe. Kroz radionice za zapošljavanje, mentorstvo, razvoj ženskog poduzetništva, humanitarne akcije i podršku socijalno ugroženim porodicama nastoji stvoriti održive modele razvoja zajednice, a ne samo odgovoriti na trenutne potrebe.

Takav pristup predstavlja ono što se danas naziva društvenom inovacijom. Umjesto da građani ostanu pasivni korisnici pomoći, postaju aktivni učesnici promjena. Žene kroz edukacije i mentorstvo razvijaju vlastite poslovne ideje, mladi stječu nova znanja, a lokalna zajednica dobija nove mreže saradnje i solidarnosti. Male sredine, kakve su Grude, na taj način dobivaju mnogo više od pojedinačnih projekata: dobivaju ljude koji ostaju u zajednici, pokreću druge i stvaraju društveni kapital koji se teško može izmjeriti ekonomskim pokazateljima.

Pored aktivizma, Žana Alpeza djeluje i kao autorica knjiga i kolumnistica. U svojim tekstovima piše o društvenoj nepravdi, mentalnom zdravlju, položaju žena, siromaštvu i krizama savremenog društva, smatrajući da društvene promjene zahtijevaju i javni razgovor o temama koje se često prešućuju. Na taj način spaja književnost, građanski aktivizam i poduzetništvo u jedinstven model društvenog djelovanja.

Sve ovo pokazuje kako se kroz nekoliko generacija mijenjala uloga žena u Grudama. Žene koje su decenijama održavale porodicu, ekonomiju i zajednicu bez javnog priznanja stvorile su temelje na kojima danas nastaju aktivistice, poduzetnice i društvene inovatorice. Ako su njihove prethodnice bile nevidljivi stub zajednice, onda žene poput Žane Alpeze predstavljaju novu fazu tog kontinuiteta – trenutak u kojem se iskustvo svakodnevnog rada pretvara u javno djelovanje, a individualna inicijativa postaje pokretač kolektivne društvene promjene.