Antifašistička fronta žena

Antifašistički front žena (AFŽ), najmasovnija ženska organizacija u historiji Bosne i Hercegovine, nakon Drugog svjetskog rata postao je ključni pokretač emancipacijskih procesa kroz masovno udruživanje i aktivno uključivanje žena u društveni život. Osnovan 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, AFŽ je okupio desetine hiljada članica koje su dale neprocjenjiv doprinos partizanskom pokretu – ne samo na ratištima, već i kroz uloge bolničarki, kurirki, učiteljica i aktivistkinja. AFŽ je snagu i iskustvo stečeno tokom rata usmjerio ka obnovi i izgradnji poratnog društva.

Organizacija je djelovala kroz različite sekcije, od kojih je svaka imala poseban fokus: kulturno-prosvjetna, socijalno-zdravstvena, privredna, propagandna te sekcija “majka i dijete”. Kroz mrežu lokalnih odbora i konferencija koje su se odvijale širom Bosne i Hercegovine, žene su zakoračile u javni život, preuzimajući odgovornosti i uloge koje su do tada bile gotovo isključivo rezervisane za muškarce. Žene su organizirale sastanke, predavanja i radionice, brinule o osjetljivim kategorijama i uključivale se u sve sfere društvenog života. Poseban naglasak stavljen je na kulturno-prosvjetni rad, čime je AFŽ odigrao ključnu ulogu u formiranju prvih generacija obrazovanih i društveno angažovanih žena u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini.

Iako je nakon rata AFŽ imao važnu ulogu u društvu, početkom 1950-ih godina došlo je do njegove transformacije, uz tvrdnju da je ravnopravnost žena već ostvarena. Godine 1953. AFŽ je preoblikovan u Savez ženskih društava Jugoslavije, a kasnije 1961. godine u Konferencije za društvenu aktivnost žena. Novoformirana tijela ženske organizacije su imala savjetodavnu ulogu, ali bez stvarne moći. Ovim promjenama, ženski pokret je postepeno izgubio autonomiju, a ženska prava su sve više posmatrana kao dio šire društvene politike.