Tečaj domaćinstva u Srebrenici

Srebrenica, 1946. Vlasti pokušavaju uključiti žene u proces izgradnje novog društva. Međutim, izvještaji s početka 1947. godine bilježe i brojne prepreke. Žene, navodi se, često nisu pokazivale interesovanje za društveni angažman: „Imamo žena koje za izgradnju zadružnih domova neće ni da čuju, koje za konferenciju neće ni da čuju, i kada se postavljaju zadaci – one kažu da imaju svojih poslova”.

Ipak, izvještaji svjedoče i o primjerima udruženog ženskog rada i učenja. U jednoj privatnoj kući, iznajmljenoj i skromno pripremljenoj za potrebe trosedmičnog tečaja domaćinstva, dvadesetak žena zajedno boravi. Organizacijski odbor tečaja činilo je pet članica AFŽ. Žene su donijele posuđe, a narodni odbor je obezbijedio šporet. Hrana se pripremala za 12 žena – dok su muslimanke postile mjesec ramazan. U drugoj prostoriji bile su šivaće mašine, donacija  lokalnih domaćica, a materijale za kurs je obezbijedilo socijalno odjeljenje AFŽ. Treća soba bila je učionica s dugim stolom. U njoj su edukaciju vršili predavači iz različitih oblasti: sreski ljekar, poljoprivredni referent, krojačica, domaćica i borci s fronta. Tečajem je rukovodila Lepa Krsmanović, sekretarka sreskog odbora AFŽ. Među polaznicama su se posebno istakle Vojisava Jeramović iz Kravice, Dika Husejinagić iz Srebrenice i Sojka Petrović iz Drinjače.

Te tri sedmice nisu promijenile samo navike, nego i samopouzdanje žena. Vladalo je drugarstvo, red i čistoća – bilježi izvještaj – a poslije tečaja, žene su s oduševljenjem prenosile svoja iskustva, tako da su sena tečajeve javljale nove polaznice.