Teta Mati

Nakon ofanzive na Kozari 1942. godine, više od 12.000 djece ostalo je bez roditeljskog staranja. Među njima je bilo i 34 djece koja su 1945. godine stigla u Banju Luku pod brigu Mire Kesić. Bila je to prva grupa mališana s Kozare smještena u uslove koji su, uprkos poratnim teškoćama, bili prilagođeni potrebama djece. Bila je to prva grupa mališana s Kozare smještena u uslove koji su, uprkos poratnim teškoćama, bili prilagođeni potrebama djece.

U poslijeratnom period, Mira Kesić postaje upravnica Generalne uprave dječjih domova za banjalučki okrug. U roku od šest mjeseci organizovala je i otvorila domove: „Edhem Leda Karabegović”, „Šoša Mažar”, „Kasim Hadžić”, „Danko Mitrov”, „Veselin Masleša” i „Rada Vranješević” u Banja Luci, zatim „Novak Pivaš” u Prnjavoru, te „Mladen Stojanović” u Prijedoru i Kotor Varošu. U domu „Rada Vranješević” provela je naredne 33 godine svog radnog vijeka. Tokom tog dugog perioda nije je zaobišla ni jedna od najvećih katastrofa koje su pogodile Banju Luku u mirnodopskom periodu: zemljotres 1969. godine uništio je dječji dom. Zahvaljujući angažmanu Mire Kesić i širokoj podršci ljudi iz zemlje i inostranstva, dom je obnovljen i izgrađen kao savremen objekat, prilagođen potrebama djece, čime je osigurana kontinuitet brige i stabilnosti za njegove štićenike.

Koliko su je djeca voljela najbolje svjedoči jedna posebna kutija arhivske građe u Arhivu Republike Srpske – kutija sa dječjim pjesmicama, crtežima i porukama koje su djeca pravili za svoju Miru Kesić. Od milja su je zvali Teta Mati.