Povratnice

Više od dva miliona ljudi iz Bosne i Hercegovine bilo je raseljeno – unutar zemlje ili u inostranstvu. Povratak izbjeglica i raseljenih lica jedno je od ključnih pitanja u poslijeratnoj obnovi. Pravo na povratak zagarantovano je Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a usvojeni su i entitetski zakoni o raseljenim osobama i povratnicima. Ipak, provedba tih prava na terenu bila je složena. Povratnici su se često suočavali s administrativnim preprekama, neprijateljskim lokalnim okruženjem, uništenom infrastrukturom i nedostatkom osnovnih uslova za život. Međunarodna zajednica imala je značajnu ulogu u procesu povratka i obnove. Pokrenuti su brojni programi pomoći koji su uključivali obnovu infrastrukture, podršku povratku izbjeglih i raseljenih osoba, te jačanje lokalnih institucija.

U mnogim zajednicama, upravo su žene predvodile prve povratničke inicijative: pokretale su obnovu domova, škola i puteva, i istovremeno gradile mostove povjerenja među susjedima. Doprinos žena u procesu povratka nije se zaustavljao na obnovi kuća i infrastrukture. Žene su kroz udruženja i neformalne mreže organizovale humanitarnu pomoć, pružale psihosocijalnu podršku povratnicima, te zastupale njihova prava pred lokalnim vlastima i međunarodnim institucijama. U mnogim slučajevima upravo su ženske organizacije bile prvi glas povratnika i posrednici između zajednica i donatora. Povratak izbjeglica i raseljenih lica nije bio uniforman proces, već se odvijao u različitim vremenskim i društvenim okvirima, ovisno o lokalnim uslovima i sigurnosnoj situaciji. Dok su u nekim područjima povratak počeo relativno brzo nakon rata, u drugim je trajao godinama, usporavan zbog politike, etničkih tenzija ili nedostatka infrastrukture.