Svjedočiti umjetnošću: Mica Todorović

Svjedočenje o smrti

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, započinje proces institucionalnog dokumentiranja zločina. Jedan od važnih primjera doprinosa žena u bilježenju ratnih zločina je rad slikarke Mice Todorović. Ona je u ratu bila uhapšena, osuđena i odvedena prvo u logor Jasenovac, a zatim i u neke koncentracione logore u Njemačkoj. Nakon oslobođenja vraća se u Sarajevo. Bila je jedina među slikarima koja se 1945. odazvala pozivu Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina iz Beograda da svojom umjetnošću posvjedoči o ratu. Iskustvo rata je dokumentirala je ciklusom crteža “Posljednje žrtve Jasenovca i Gradiške”, a na svoj život iz tog perioda osvrnula se i u tekstu “Kroz zatvore i logore”. Nakon oslobađanja iz logora, njen umjetnički izraz se značajno promijenio. Korištenjem pera i akvarela, prikazala je leševe u fazama raspadanja, stvarajući djela koja imaju izražen likovni kvalitet i autentičnost u prikazu strahota rata.

Povratak životu

Po povratku u Sarajevo, u svoju kuću na Gorici, Mica Todorović se ponovo uključuje u kulturni život grada. Bila je jedina žena suosnivačica Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i redovno je izlagala sa svojim kolegama. Već 1946. godine, na Trećoj godišnjoj izložbi Udruženja, izlaže sedam ulja i dvije skice. Istovremeno, postaje profesorica u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, od samog njenog osnivanja, oblikujući generacije mladih umjetnika. A onda, 1949. godine, Mica Todorović ponovo pravi iskorak – ovaj put građanski i umjetnički hrabar. Prva izlaže ženski akt, što je do tada bilo nezamislivo u likovnoj umjetnosti na ovim prostorima.