Praznik pod planinom: učiteljica stiže u bosansko selo
film Praznik pod planinom, 1955.
režija: Slobodan Jovičić
produkcija: Studio film
Iz arhiva Filmskog centra Sarajevo.
Novembar u dolini nabijale Spreče 1955. godine je seoske puteve pretvorio u blato – u selo Šerići konjskim kolima stiže mlada učiteljica. U selu su je dočekala djeca u igri: klizanje po blatnjavom putu. Za učiteljicu je to bio početak rada u sredini koju nije poznavala, a za selo nagovještaj postepenog mijenjanja svakodnevice. Takvu priču bilježi kratki dokumentarni film Praznik pod planinom reditelja Slobodana Jovičića.
Umjesto velikih poslijeratnih planova o obrazovanju, film prati njihov susret sa stvarnim životom jednog sela. U Šerićima škola još nije bila dio svakodnevice. Djeca su bila potrebna u domaćinstvima i na poljoprivrednim poslovima, a roditelji nisu uvijek vidjeli razlog da ih šalju na nastavu. Učiteljica zato nije imala samo zadatak da predaje: morala je prvo organizirati školu i uvjeriti roditelje da djeca u nju trebaju dolaziti. Film pokazuje i svakodnevicu djevojčica. Kadira Avdić pomaže majci u kući i donosi vodu s izvora, dok Begajeta Mujkić brine o mlađoj braći i sestrama. Njihovo vrijeme bilo je određeno potrebama domaćinstva, pa je odlazak u školu značio promjenu u raspodjeli svakodnevnih obaveza. Učiteljica zato ide od kuće do kuće i razgovara s roditeljima, pokušavajući djecu izvući iz poslova koje su do tada obavljala i dovesti ih u učionicu.
Prva učionica u Šerićima bila je smještena u nekadašnjem mektebu. Kako se broj učenika povećavao, prostor više nije bio dovoljan. Pitanje škole tako je postalo važno pitanje cijelog sela. Počeli su pregovori o izgradnji nove škole i, nakon dogovora, gradnja je pokrenuta. Nova škola podignuta je skromno i uz improvizacije, ali je njeno otvaranje za Šeriće predstavljalo događaj koji se dugo pamti.
Film Praznik pod planinom govori o jednoj učiteljici i njenom radu. Kroz priču se vidi širi proces poslijeratne promjene: obrazovanje se iz gradskih centara i većih mjesta širilo u ruralne sredine, a sa školom se mijenjala i svakodnevna organizacija života. Škola je u Šerićima vremenom postala i više od mjesta nastave. Okupljala je mještane u trenucima kada su se donosile važne odluke i održavali veliki seoski sastanci.