Otkrivanje

Zar je vijekovima bio sastavni dio svakodnevice muslimanskih žena u Bosni i Hercegovini. Na Drugom kongresu Antifašističkog fronta žena u Beogradu 1948. godine, delegatkinja iz Travnika, Šemsa Kadić, javno je skinula zar. Taj čin, izveden pred stotinama prisutnih, označio je početak državne kampanje za skidanje zara i feredže. Na istom kongresu, delegatkinje Muslimanke podnijele su rezoluciju kojom se zahtijeva ukidanje ovog oblika pokrivanja, tumačenog kao prepreka društvenoj ravnopravnosti žena. Ubrzo je osnovan i Zemaljski odbor za otkrivanje Muslimanki, kao centralna institucija u provođenju ove politike.

Zakon o zabrani nošenja zara i feredže je usvojen u septembru 1950. godine. Za nepoštivanje zakona propisana je kazna zatvorom do tri mjeseca ili novčana kazna, a kazne su bile predviđene i za one koji bi od ukućanki zahtijevali da ih nose. Zemaljski odbor za skidanje zara i feredže pri AFŽ-u pokrenuo je široku terensku kampanju: konferencije, predavanja, javne skupštine, pa i improvizovane performanse u kojima bi pojedine žene javno skinule zar kako bi „povukle” druge da učine isto. Aktivnosti su bile pažljivo organizovane – ponekad bi nekoliko žena unaprijed pristalo da simbolično otkrije lice pred okupljenima, nakon čega se išlo „među narod“: od vrata do vrata, kroz mahale i seoska domaćinstva.

Službeno, zakon je predstavljen kao korak ka ravnopravnosti, obrazovanju i društvenom napretku. U retorici tadašnje vlasti, uklanjanje zara značilo je oslobađanje – ali stvarnost na terenu bila je složenija. U pojedinim zajednicama žene su taj proces doživjele kao pritisak i poniženje. Zakon je otkrio dubok raskorak između političkih ideala „nove žene socijalizma“ – samosvjesne, obrazovane, aktivne u javnom životu – i svakodnevnog položaja žena koje su živjele u patrijarhalnim sredinama. Uprkos tome, kampanja se intenzivirala. Do prvih dana novembra 1950. zar je već praktično nestao iz javnog prostora širom Bosne i Hercegovine. Žene su počele pribavljati lične isprave i fotografisati se bez zara.