Ključ uspjeha

autorica: Kasja Jerlagić

Šta je “Ključ uspjeha”?

“Ključ uspjeha” je monumentalni vez inspirisan radom fabrike čarapa Ključ u prvim danima nakon završetka Drugog svjetskog rata. Svega dva dana nakon oslobođenja Sarajeva počinju pripreme da se tvornica ponovo stavi u pogon, a radnice će biti okosnica ovog udarničkog poduhvata.

Već dugo me interesuje historija jugoslovenske industrije, položaj radnica i prikaz žena u socijalističkoj propagandi, tako da sam se sa zadovoljstvom prihvatila ove teme. Imala sam ideju da predstavim više žena kako rade u tvornici na mašinama, i najprije su mi trebale fotografije enterijera da bi ilustracija bila što dosljednija.

Iz današnje uprave tvornice se niko nije javljao na telefon, niti odgovorio na mejl, tako da nisam mogla računati na njihovu arhivu.

Na prijedlog osoblja Historijskog muzeja BiH počela sam od njihovih arhiva – razgledala sam kutije i kutije starih fotografija koje se tiču tvornica, izgradnje pruga i omladinskih akcija u ovom periodu obnove. Nažalost, nije bilo adekvatnih fotografija iz ovog perioda, tako da je naredni korak bila posjeta Historijskom arhivu. Tu sam dobila džekpot – monografiju tvornice sa detaljnim historijatom i fotografijama kroz više decenija svog rada.

Historija tvornice je šarena i interesantna, od svojih skromnih manufakturnih početaka 1896. godine u kući u Kračulama, do modernog giganta proizvodnje, tvornica je pratila razvoj Sarajeva i prolazila kroz znatne svjetskopolitičke promjene zajedno s njim.

Tekst monografije je bio precizan, i tu sam našla šta sam tražila – tačne marke nekoliko mašina koje su korištene na kraju Drugog svjetskog rata. Između ostalog, impresivni model mašine za pletenje iz ranog 20-og vijeka, Schubert Komet Knitter. U daljim pretragama na internetu uspjela sam naći fotografije upravo ovog modela koji se još čuva u ponekom evropskom muzeju tehnike. Druge pomenute pletaće mašine na ručni pogon  nisam uspjela naći, kako su još 40-ih to bile stare mašine, a mnogi proizvođači nestali tokom rata. Tako da sam kao reference koristila modele mašina koje su se koristile u Evropi u ovom razdoblju i nadala se da se na otvorenju izložbe neće naći neki stručnjak za viktorijanske pletaće mašine da mi očita bukvicu. Nikad se ne zna. Pomenuti Komet će se u tvornici koristiti sve do 50-ih, kada se ubrzano počelo raditi na modernizaciji mašinskog parka. Sve su stare mašine zamijenjene do 70-ih.

Naoružana sa fotografijama mašina, pletiva, pogona iz monografije, započela sam digitalnu skicu koja će biti dosta bliska finalnom radu. U mračnoj sali Historijskog muzeja BiH namjestili smo projektor, digitalni crtež projicirali na platno na vez, i onda sam ga olovkom prenijela na platno. Tek je onda bilo vrijeme da djelo nastane. Vez je bio gotov za 7 dana. Ostalo je samo da se ispegla i zakuca na zid pred izložbu. Sve u svemu, tri sedmice je trajao proces istraživanja, pripreme skice i platna, te sama izrada.

Za prvog direktora tvornice je postavljena prijeratna radnica Ankica Pavlović-Albahari, i pred njenim kolektivom je stajao veliki zadatak – nova radna snaga se morala obučiti za rad u proizvodnji, povećati broj stručnog majstorskog kadra za održavanje strojnog parka, te nabaviti pomoćni materijali i sredstva. Sa velikim naporom će rukovodstvo tvornice sa radnicama do kraja 1945. godine proizvodnju učetverostručiti, a radnu snagu utrostručiti.

Ova, prva i najteža faza obnove će biti ključna za dalji razvoj života nove Jugoslavije. Državna obnova nije samo imala za cilj materijalnu, nego i izgradnju kolektivne svijesti i vjere u zajednički društveni projekat.

“Ključ uspjeha” pokušava da zamisli kako su izgledali ti prvi dani radnicama u tvornici: radeći sa neadekvatnim alatima, u nezavidnim uvjetima, ali skupa prema višem cilju.