Klavir u zeničkom stanu

Osnovna muzička škola u Zenici počela je s radom 8. decembra 1948. godine, nakon što je gradski Komitet SKJ Zenica podnio incijativu za njeno osnivanje. Ministarstvo prosvjete VII odjeljena za kulturu i umjetnost u Sarajevu je donijelo odluku o njenom otvaranju.

Među ljudima koji su obilježili njene prve dane posebno mjesto zauzimaju sestre Natalija i Ljubica Vaclav, prve nastavnice klavira i među ključnim učesnicama u osnivanju škole.

Natalija i Ljubica su rođene u Tuzli, gotovo cijeli život provele su u Zenici, gdje su više od četiri decenije posvetile obrazovanju mladih muzičara. Njihov doprinos nije se ogledao samo u nastavnom radu. U vrijeme kada je škola tek stvarala uslove za rad, učenike su podučavale i u vlastitom stanu, koji su prilagodile za održavanje nastave.

Natalija Vaclav je bila prva nastavnica klavira u ovoj školi. Ona nije imala visoko muzičko obrazovanje, ali je imala veliku pedagošku ulogu u radu muzičke škole. Natalija je svoj radni angažman započela od trenutka osnivanja, dok je njena sestra Ljubica počela raditi kao nastavnica klavira dvije godine poslije.

Njihova posvećenost muzici i mladim talentima pomogla je da škola izraste u važnu obrazovnu i kulturnu ustanovu grada. Prva generacija Osnovne muzičke škole u Zenici je brojala 103 učenika. Osnovna muzička škola je u godinama nakon osnivanja postala važnim mjestom kulturnih dešavanja u gradu, ali i regiji. Tako je vremenom škola stabilizirana, ojačala, te pronašla svoje mjesto u sistemu osnovnog i srednjeg školstva, te je učenicima pružena mogućnost muzičkog obrazovanja, a samim tim i povećan broj profesionanih muzičkih djelatnika u Bosni i Hercegovini

Kroz rad Natalije i Ljubice Vaclav stasavale su generacije pijanista i muzičara, a razvoj škole postavio je temelje za kasnije osnivanje Srednje muzičke škole i jačanje muzičkog života u Zenici. I nakon što su mnogi njihovi učenici nastavili profesionalne karijere, sestre Vaclav ostale su predane svom pozivu, radeći do poznih godina života.

Za svoj dugogodišnji rad i zalaganje, Natalija Vaclav je krajem šezdesetih godina dobila priznanje Grada Zenice. Naslijeđe koje su zajedno ostavile ne mjeri se samo godinama provedenim u učionici, već i generacijama muzičara koje su oblikovale, čineći ih trajnim simbolom početaka muzičkog obrazovanja u Zenici.