Kad su mlade žene stigle u Banoviće

Banovići kakve danas znamo se razvijaju neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, a presudnu ulogu u tome imala je izgradnja željezničke pruge Brčko–Banovići 1946. godine – bio je to jedan od prvih velikih infrastrukturnih projekata Jugoslavije. Banovići, dotad rudarsko i geografski periferno područje, postaju prostor ubrzane urbanizacije. Ekonomski razvoj prati dinamiku društvene transformacije, a trgovina postaje jedan od ključnih nosilaca urbane svakodnevice. Tako je preduzeće „Litva”, nazvano po rijeci koja protiče kroz Banoviće, postalo važan prostor ženske radne integracije i ekonomske emancipacije.

„Litva“ 1956. godine otvara svoja vrata grupi mladih žena koje u Banoviće stižu iz internata smještenog u Trapistima, nadomak Banje Luke. Djevojke su bile ratna siročad – djeca čiji su roditelji, mahom, poginuli ili nestali na Kozari, planini koja je postala jedno od najtragičnijih mjesta civilnog stradanja u Drugom svjetskom ratu. Prva radna mjesta mladih trgovkinja bila su u zgradi koja se i danas među mještanima Banovića naziva „Trgovačka“ – objektu u kojem su otvorene prodavnice različitog asortimana, od prehrambene i tekstilne do mješovite robe. Upravo tu je započeo radni i društveni život djevojaka koje su pristigle iz internata.

Mara Horvat kao mlada djevojka stiže u Banoviće i počinje raditi kao prodavačica tekstilne robe. Zajedno sa ostalim djevojkama bila je smještena kao podstanarka u Kredit mahali, naselju koje je izgrađeno kreditnim sredstvima za porodice poginulih rudara, nakon jedne od težih rudarskih nesreća u ovom kraju. U Banoviće su tih godina pristizali ljudi iz svih krajeva Jugoslavije – rudarske inžinjere, ljekare, trgovce, nastavnike. Mnogi od njih, poput Mare, prije dolaska nisu ni čuli za Banoviće. Ipak, prisjećala se Mara, stigle su bez straha, nošene valom optimizma koji je pratio ideju obnove i zajedničkog napretka. Preduzeće im je obezbijedilo stanove – skromne, tek osam kvadrata – dok su vlastitim novcem pokrivale osnovne životne troškove. Vremenom, uz rad, dolazi i osjećaj pripadnosti: počinju voditi brigu o sebi, zasnivaju porodice i učestvuju u društvenom životu Banovića. Radnički dom postaje centar kulturnih i zabavnih događanja, s redovnim igrankama i nastupima lokalne muzičke grupe „Ugalj na kredit“. Unutrašnjost Doma ukrašava mural slikara Ismeta Mujezinovića. Izleti, šetnje korzom i druženja u ljetnoj bašti ispred Radničkog doma postaju rituali jedne generacije koja je iz temelja gradila novi život.