Borkinje iz Borca

Historija fabrike konfekcije „Borac” u Travniku može se čitati kao historija jedne industrijske grane, grada ili preduzeća – ali i kao historija promjena kroz koje je prolazio radni život žena u Bosni i Hercegovini tokom druge polovine 20. stoljeća. Fabrika je osnovana 1952. godine, u periodu intenzivne poslijeratne industrijalizacije – a razvoj tekstilne industrije bio je usko povezan s masovnim zapošljavanjem žena. Za žene iz Travnika i okolnih mjesta rad u „Borcu” značio je redovna primanja i ulazak u organizirani industrijski rad, ali i sticanje stručnih znanja, radnog iskustva i položaja u kolektivu koji je imao važnu ulogu u svakodnevnom životu. U narednim decenijama tvornica je rasla i širila proizvodnju, a ženska radna snaga činila je najveći dio zaposlenih. „Borac” je izrastao u veliki konfekcijski sistem, povezan s domaćim i međunarodnim tržištem – inicirao je integraciju trgovine, ugostiteljstva i turističke privrede upošljavajući preko 5.000 ljudi.

A onda je došao rat – proizvodnja se u smanjenom kapacitetu nastavila. Dio zaposlenih nastavio je dolaziti na posao i u ratnim okolnostima, proizvodeći uniforme i konfekciju. Nakon rata, međutim, pred preduzećem se otvorio novi zadatak: obnoviti proizvodne kapacitete i ponovo uspostaviti poslovanje u izmijenjenim ekonomskim i političkim okolnostima. Nakon završetka rata, obnova fabrike ponovo je počivala prije svega na ženama. Radnici i radnice su bez naknade zidali, malterisali i obnavljali oštećene pogone, oslanjajući se na iskustva radnih akcija iz perioda socijalizma. U tri obnovljena pogona, u Travniku, Zenici i Banovićima, više od 2.500 radnika i radnica vratilo se proizvodnji, ispunjavajući izvozne narudžbe za kompanije poput Hugo Boss i Pierre Cardin. Ipak, uprkos značajnom obimu posla, plate su ostajale minimalne. Radnice su se odricale toplog obroka i dijela plate kako bi ulagale u mašine i infrastrukturu, vjerujući da tako osiguravaju opstanak firme i vlastitu budućnost.

Prekretnica se dogodila 2003. godine, kada je Vlada Federacije BiH prodala svojih 49% udjela konzorciju menadžmenta i radnika i radnica za dvije konvertibilne marke. Iako su zaposlenici formalno postali većinski vlasnici, privatizaciju su pratili brojni problemi: ulaganja radnika nisu evidentirana, doprinosi su ostajali neuplaćeni, a lična ulaganja radnica nisu priznata. Uz rast dugova, uprava je rasprodavala imovinu, uključujući hotele i pogone, dok su pogoni u Zenici i Banovićima završili u stečaju. Radnici i radnice ostali su bez dijela svojih prava, uvezanog radnog staža i odgovora institucija. Od 2008. godine počinje višegodišnja borba za isplatu dugovanja, uvezivanje staža i preispitivanje privatizacije. Ova teška i kontinuirana borba radnica za njihova prava postaje jedan od najdugovječnijih primjera radničkog otpora u postsocijalističkoj Bosni i Hercegovini. U medijskom prostoru tog vremena gotovo se podrazumijevalo da se govori o radnicama koje se bore za svoja prava, iako su u tim ulogama učestvovali i muškarci, no ipak najveći broj zaposlenih su bile upravo žene. Prvi veći protesti održani su u Zenici, a nakon potpunog zastoja proizvodnje 2009. godine uslijedili su štrajkovi, blokade i javna okupljanja. Radnice su se obraćale kantonalnim i federalnim institucijama, a borba je trajala godinama; 2013. godine 60 radnica stupilo je i u štrajk glađu.

Historija “Borca” pokazuje kako se mijenjao i sam položaj radnice. O tome svjedoči Nazifa Đerzić, koja je 38 godina radila u Borcu:

“Žena sam koja je živjela u lijepim vremenima. Sjećam se da sam svaki 1. maj dočekivala s radošću, radila sam u normi i taj dan nam je bio slobodan. Nekada se znalo slaviti, međutim, toga više nema. Ne mogu da vjerujem da je slučaj naše firme mogao proći nekažnjeno. Vjerujte da sam u ovoj desetogodišnjoj borbi preživjela mnoge stvari koje nikome ne bih poželjela, a svaka nada od 2010. godine u meni je ubijena.”

Borba radnica Borca ostala je simbol radničkog otpora i istrajnosti žena u Bosni i Hercegovini. Sve do danas protesti se povremeno organizuju i nastavljaju pred zgradom Vlade FBiH. Njihova volja za ostvarivanjem prava ne jenjava. I dok se politički vrhovi mijenjaju, a obećanja zaboravljaju, žene iz Borca i dalje se bore.