Gizda se naš dom k’o gizdava djevojka

„Veselje je gledati kako se gradnja podiže, kako se dom gizda ko gizdava djevojka.“ Tako je jedna žena iz Kočerina opisala izgradnju zadružnog doma na konferenciji održanoj u Širokom Brijegu 1948. godine. Njeno ime nije ostalo zabilježeno, ali jeste način na koji je govorila o gradilištu na kojem su žene iz sela radile zajedno s ostalim stanovnicima.

Gradnja zadružnih domova bila je dio mnogo šireg pokušaja promjene života na selu. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata oko 83 posto stanovništva Bosne i Hercegovine živjelo je u ruralnim sredinama, dok su infrastruktura, obrazovne mogućnosti i kulturni sadržaji ostajali ograničeni. Zadružni domovi zamišljani su kao mjesta preko kojih bi se na selo približili opismenjavanje, predavanja, čitaonice, priredbe i drugi oblici društvenog života.

Prije nego što su u njima mogli početi kursevi i sastanci, domove je trebalo izgraditi. Veliki planovi suočavali su se s nedostatkom novca, materijala i stručnih radnika, pa se u velikoj mjeri računalo na rad lokalnog stanovništva. Država je osiguravala dio industrijskog materijala, dok su se kamen, pijesak, kreč i cigla često nabavljali na samom području gradnje. U tome su učestvovale i žene: nosile su materijal, pripremale kreč, kopale i uključivale se u organizaciju radnih akcija. U pojedinim mjestima organizirano je i čuvanje djece kako bi majke mogle doći na gradilište.

U Kočerinu su žene tražile da rade i više nego što im je prvobitno bilo određeno, pa je u izvještaju zabilježeno da rade „i preko reda“. U ljubinjskom kraju članice mjesnog odbora obećale su 100 radnih dana na izgradnji zadružnog doma, a do kraja akcije evidentirano ih je 1.728. Samo jednog aprilskog dana na gradilištu su radile 83 žene.

Očekivanja od tih domova bila su velika, ali se nisu svuda ostvarivala jednako. Mnogi su zamišljeni kao centri kulturnog i obrazovnog života, dok su u praksi često nedostajali knjige, oprema, programi i ljudi koji bi takav rad organizirali. Neki su zato ostajali prije svega mjesta okupljanja, znatno skromnija od prvobitnih planova.

Citat žene iz Kočerina ostaje zanimljiv kao trag jednog trenutka u kojem je izgradnja doma bila zajednički posao i važan događaj u životu sela. Žene nisu samo kasnije dolazile u te prostore na kurseve, sastanke i priredbe; mnoge su učestvovale i u njihovom podizanju. U tom spoju fizičkog rada i novih oblika društven