Kontakt
NAŠA ŽENA
histmuz@bih.net.ba
Nazad
Privreda Rad

Zaradila sam ga, druže!

Pred skladištem žita u Gacku čekao je dugačak red. Iz okolnih sela pristizali su stariji ljudi, žene i djevojke, sa vrećama preko ramena. Među njima je bila i Smiljka Kosnić. Kada je došla do vage, odmjerene su joj sedamdeset i dvije oke pšenice. Novinar ju je upitao odakle joj novac da je kupi. Odgovorila je kratko: „Zaradila sam ga, druže. Tucala sam kamen, dobila pare.“ Dok su joj punili vreću, nije skidala pogled sa zrna, a kada je izašla na ulicu, otvorila ju je i pustila da joj pšenica polako prolazi kroz prste.

Bila je to prva poslijeratna godina. Rat je bio završen, ali svakodnevicu Hercegovine i dalje su određivali oskudica i nesigurnost. Poljoprivreda se teško oporavljala, a nakon ratnih gubitaka uslijedila je i snažna suša. Za stanovništvo krajeva poput Gacka, koje je u velikoj mjeri zavisilo od vlastitih prinosa, pitanje žita bilo je pitanje prezimljavanja do naredne žetve. Država je pšenicu dopremala u skladišta, a iz okolnih sela prema Gacku kretale su kolone ljudi da je preuzmu.

Nedaleko od Smiljke čekala je Jovanka Piljević. U ratu je izgubila muža i sina, a žito je mogla kupiti zahvaljujući socijalnoj pomoći. „Ostala sam samohrana, čovjeka mi ubile ustaše, a sin poginuo u borbi protiv četnika… Ješću i ja po stare dane kvasni hljebac“, rekla je. U istom redu našle su se tako žene čije je živote rat izmijenio na različite načine i koje su do iste osnovne potrebe dolazile različitim putevima.

Za Smiljku je težak fizički rad imao sasvim konkretnu vrijednost. Novac zarađen tucanjem kamena omogućio joj je da kupi pšenicu i odnese je kući. Njen kratki odgovor ostavio je trag o svakodnevici u kojoj se poslijeratna obnova nije sastojala samo od velikih radnih akcija i planova, nego i od rada kojim se obezbjeđivala hrana za naredne dane.

Do kraja dana vreće su bile natovarene na konje i zaprežna kola, a kolone su krenule nazad prema selima. Smiljka je sa sobom ponijela sedamdeset i dvije oke pšenice i jednostavno objašnjenje kako ih je mogla kupiti: „Tucala sam kamen, dobila pare.“

Preporučena literatura i izvori:

Sarajevski dnevnik (1945). „Hercegovina se više ne boji gladi.“ Sarajevski dnevnik, 22. oktobar 1945.

Velagić, Adnan. (2007). Obnova i društveni razvoj Hercegovine od 1945. do 1952. godine. Prilozi, br. 36, 97–118.

Kamberović, Husnija. (2011). Hod po trnju: Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća. Sarajevo: Institut za istoriju.

Katz, Vera. (2011). Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945–1953. Sarajevo: Institut za istoriju.