Stranka žena BiH

Nakon završetka rata 1995. godine, politički prostor u Bosni i Hercegovini postao je pristupačniji ženama nego ikada ranije, premda i dalje obilježen raznim preprekama. U postdejtonskom političkom sistemu žene su počele organizirano ulaziti u javnu sferu, nastojeći ostvariti ravnopravniji položaj u procesima odlučivanja. Jedan od najznačajnijih koraka u tom pravcu bilo je osnivanje Stranke žena BiH, prve političke stranke u zemlji usmjerene isključivo na promociju ženskih prava i ravnopravnosti. Stranku je osnovala Amila Omersoftić, uz podršku istaknutih aktivistkinja kao što su Nada Rahimić, Azra Krajišnik i Alma Suljević.

Stranka žena BiH zagovarala je društvenu pravdu i multietničku saradnju, te se na izborima u Mostaru pojavila s jedinom multietničkom listom. Uprkos tome, nailazila je na niz prepreka, uključujući minimalnu medijsku vidljivost, političku opstrukciju i zakonske apsurde. Jedan od najpoznatijih primjera bio je zahtjev o obaveznoj kvoti od 30% muškaraca na kandidatskim listama, zbog čega je stranka bila primorana osnovati i formalnu „Studentsku stranku“ kako bi ispunila uslove za registraciju. Iako je Stranka žena BiH ostvarila pojedinačne uspjehe, uključujući izbor profesorice Raseme Magazinović u Parlament BiH 1998. Godine, pritisci i strukturne prepreke doveli su do njenog gašenja. Uprkos kratkom trajanju, djelovanje ove stranke smatra se važnom prekretnicom, jer je pokazalo da postoji potreba i spremnost za političku artikulaciju žena izvan okvira tradicionalnih partija.