Misionarka knjige: Milojka Mikavica

Nakon Drugog svjetskog rata, razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini bio je neraskidivo vezan za svakodnevne zadatke obnove društva: opismenjavanje odraslih, organizaciju kulturnog života i uspostavljanje trajnih javnih institucija u lokalnim zajednicama. 1945. godine se osniva i Narodna biblioteka Bosne i Hercegovine, a širom zemlje se otvaraju čitaonice i biblioteke. U tom procesu, bibliotekarstvo se u velikoj mjeri oslanjalo na rad žena. One su činile okosnicu narodnih biblioteka, posebno u manjim gradovima i seoskim sredinama, gdje je biblioteka često bila i jedini javni prostor za učenje, okupljanje i kulturnu razmjenu. Kroz terenski rad, vođenje fondova, organizaciju čitalačkih aktivnosti i saradnju s drugim institucijama, bibliotekarke su djelovale kao posrednice između knjiga i zajednice, oblikujući svakodnevni kulturni život mnogo šire od okvira same ustanove.

U Višegradu, tradicija organizovanog bibliotekarstva započinje još 1922. godine osnivanjem čitaonice u okviru SPKD „Prosvjeta“. Nakon rata, 1953. godine, u sklopu poslijeratne obnove kulturnih institucija, formirana je Narodna biblioteka u Višegradu. Ova biblioteka je posebno zanimljiva stoga što joj je Ivo Andrić lično poklonio oko 80 svojih djela, uključujući i izdanja iz svoga opusa na stranim jezicima. Među prvim njenim bibliotekarima i bibliotekarkama su bili Vaso Vranić, Dragutin Lalović i Milojka Mikavica, koja će tokom narednih decenija ostaviti posebno snažan trag u radu ove ustanove. Milojka je jedno vrijeme bila i direktorica ove biblioteke, a njeno djelovanje je prevazilazilo osnovne profesionalne zadatke: pored sistematskog sređivanja knjižnog fonda u skladu s važećim bibliotečkim pravilima, aktivno je radila na tome da biblioteka postane otvoren i živ prostor, namijenjen širokom krugu korisnika i korisnica. Kroz terenski rad, otvaranje isturenih odjeljenja u mjesnim zajednicama i radnim organizacijama, te stalnu saradnju s lokalnim institucijama, Milojka Mikavica doprinijela je širenju čitalačke kulture i dostupnosti knjige u svakodnevnom životu građana.

Poseban segment njenog rada vezan je za kulturne manifestacije i promociju književnosti. Bila je među utemeljivačicama manifestacije „Višegradska staza“, posvećene Ivi Andriću, koja se od 1979. godine održava u Višegradu i predstavlja jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Kroz ovu manifestaciju, ali i kroz svakodnevni bibliotekarski rad, Milojka Mikavica je biblioteku pozicionirala kao aktivnog nosioca kulturnog života, a ne samo kao mjesto čuvanja knjiga.

Za svoj dugogodišnji rad i doprinos razvoju bibliotekarstva, Milojka Mikavica je dobila više stručnih priznanja, uključujući nagradu za najboljeg bibliotekara / bibliotekarsku Bosne i Hercegovine 1980. godine, te priznanje Društva bibliotekara Republike Srpske 2008. godine, koje se dodjeljuje za izuzetan doprinos profesiji i afirmaciju knjige kao javnog dobra.

Primjer Milojke Mikavice uklapa se u širi kontekst snažnog prisustva žena u razvoju bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini. Žene su, kroz rad u narodnim bibliotekama, često bile nositeljice procesa opismenjavanja, kulturne emancipacije i demokratizacije znanja. Taj doprinos potvrđuje i činjenica da je prva doctor ili doktorica bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini bila upravo žena – Ljubinka Bašović, čime je simbolički zaokružen kontinuitet ženskog prisustva u ovoj struci: od terenskog i praktičnog rada do najvišeg nivoa akademskog i stručnog priznanja.