Kozarca ne bi bilo bez kozaračkih žena
Prema riječima Emsude Mujagić, predsjednice Udruženja Srcem do mira, obnovu i povratak u Kozarac nakon rata 1990-ih predvodile su žene. Grad je tokom agresije gotovo potpuno uništen, a njegovo stanovništvo ubijano, zatočeno u logorima ili protjerano od strane snaga bosanskih Srba, uz podršku jedinica JNA i specijalnih jedinica Crvene beretke i Beli orlovi iz Srbije .
Udruženje Srcem do mira formirano je 1993. godine u Hrvatskoj, u jeku rata, na inicijativu Emsude Mujagić iz Bosne i Hercegovine i Eme Miocinović iz Hrvatske. Osnovni cilj inicijative bio je povezivanje žena iz različitih dijelova svijeta i zajedničko djelovanje u borbi protiv rata. Aktivnosti su isprva bile usmjerene na podršku bh. izbjeglicama u Hrvatskoj, dok je kasnije fokus prebačen na Sanski Most, gdje su članice započele procese obnove zajednice – obnovu škola, organizovanje domova za djecu, humanitarne akcije i pomoć raseljenim osobama. Posebno važnu ulogu imale su majke ubijenih i nestalih, koje su postale organizacijski i moralni temelj procesa povratka i obnove Kozarca.
Dana 24. maja 1998. godine Kozarac je po prvi put posjećen nakon rata u okviru međunarodne Konferencije Srcem do mira, koja je održana u Hotelu Prijedor u Prijedoru, na kojoj su učesnici iz oko dvadeset zemalja svijeta zasadili Drvo mira (lipu). Drvo su zajednički zasadili Prijedorčani i Kozarčani, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rodnu pripadnost. Tokom iste konferencije, održane 24. i 25. maja, razgovaralo se o ratu, njegovim posljedicama i mogućnostima povratka na prijeratna ognjišta. Među učesnicama su bile i žene iz Srebrenice, uključujući Hatidžu Omerović.
U julu iste godine organizovana je masovna akcija povratka u Kozarac, u kojoj je učestvovalo više od dvije hiljade ljudi. Učesnici su očistili ulice i puteve u Kozarcu i okolnim selima, čime je simbolično i praktično označen početak masovnog povratka stanovništva.
U knjizi Rat je mrtav, živio rat britanskog novinara Eda Vulliamyja zabilježeno je da je „Kozarac, ponovo izgrađen, keramičku pločicu po pločicu, bio pun neke prkosne, gotovo očajničke radosti“ – proces koji je u velikoj mjeri bio rezultat inicijative i rada žena.
Žene okupljene oko udruženja Srcem do mira doprinijele su obnovi i Sanskog Mosta i Kozarca, ali i osnaživanju brojnih zajednica širom Bosne i Hercegovine. Njihove aktivnosti obuhvatile su podršku povratnicima, razvoj obrazovnih i socijalnih programa te izgradnju lokalnih mreža solidarnosti. Posebnu ulogu ima godišnja Mirovna konferencija Srcem do mira, koja okuplja učesnike iz različitih zemalja i uključuje panele o izgradnji mira, posjete logorima Trnopolje i Omarska, mimohode do mezarja civilnih žrtava i komemorativne aktivnosti.
Godine 2025. u okviru konferencije premijerno je prikazan dokumentarni film Srcem do mira autora Adisa Mujagića i Admira Beganovića, koji prikazuje razvoj i djelovanje udruženja od njegovog osnivanja do danas. Film je dokument o ulozi žena u obnovi ratom razorene zajednice i njihovom doprinosu trajnoj kulturi mira u Bosni i Hercegovini.