Heroina nekog drugog vremena

Spomenik Ženi-borcu je monumentalna bronzana skulptura koja se nalazi u okviru Spomen-parka Vraca u Sarajevu, otvorenog 1981. godine. Djelo je akademskog kipara Alije Kučukalića i posvećen ženama Sarajeva koje su učestvovale u Narodnooslobodilačkoj borbi i stradale tokom Drugog svjetskog rata, a u javnosti se često dovodi u vezu s narodnom heroinom Radojkom Lakić, koja je 1941. godine strijeljana upravo na Vracama.

Izvorni naziv skulpture bio je Stratišta, a predstavlja stilizirani ženski lik uzdignutih ruku, okrenut prema Sarajevu. Tokom godina, spomenik je postao jedan od prepoznatljivih simbola Spomen-parka Vraca i sjećanja na doprinos žena antifašističkoj borbi.

Više od dva miliona žena učestvovalo je u antifašističkom pokretu u Jugoslaviji, kroz rad Antifašističkog fronta žena (AFŽ), organizacije koja je nakon rata odigrala važnu ulogu u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i emancipaciji žena, dok je oko 100.000 žena bilo uključeno u partizanske jedinice. Među njima su hiljade žena iz Bosne i Hercegovine, a 10 njih je proglašeno narodnim herojima: Milka Bosnić, Marija Bursać, Rada Vranješević, Dara Dragišić, Ravijojla Janković Rava, Radojka Lakić, Vahida Maglajlić, Danica Materić, Dragica Pravica i Lepa Radić. Osim kao borci, žene su djelovale kao bolničarke, kurirke, organizatorice otpora i članice AFŽ-a.

Socijalistička Jugoslavija veliku je pažnju posvećivala predstavljanju žena-partizanki kao simbola ravnopravnosti i aktivnog učešća žena u društvu. Spomenik Ženi-borcu na Vracama bio je jedan od najznačajnijih izraza takve memorijalne politike.

Nakon raspada Jugoslavije i promjene političkih i društvenih okolnosti, brojni spomenici Narodnooslobodilačkoj borbi našli su se u stanju zapuštenosti ili su bili izloženi vandalizmu. Mnogi su oštećeni, uklonjeni ili uništeni, dok su pojedini metalni dijelovi završili kao sekundarna sirovina.

Spomenik je preživio rat 1992-1995, ali je nakon njega postao žrtvom zapuštenosti i vandalizma. Početkom 2000-ih godina nepoznati počinioci pokušali su isjeći bronzanu skulpturu i prodati je kao staro željezo, pri čemu je ostala bez desne ruke.

Godine 2015. pokrenuta je inicijativa za obnovu spomenika, a povodom Međunarodnog dana žena umjetnica Maja Matašin postavila je privremenu drvenu protezu, želeći skrenuti pažnju na stanje spomenika i šire pitanje odnosa prema antifašističkom nasljeđu.

Narednih godina više puta su najavljivane restauracije i vođeni razgovori između stručnjaka, nevladinih organizacija i gradskih vlasti, ali je proces obnove tekao sporo zbog nedostatka sredstava i složenosti konzervatorskih zahvata.

Dio originalne odlomljene ruke, zajedno s privremenim drvenim nastavkom, danas se čuva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine kao svjedočanstvo ne samo o historiji samog spomenika, nego i o promjenama u društvenom odnosu prema antifašističkom nasljeđu.